staska
ned - 07.02.2010
Zašto mrzim vjenčanja?
Nikada nisam kužila tu histeriju oko vjenčanja.U stvari,ni ne želim ulaziti u razloge zašto ljudi općenito pate na takve i slične cirkuse.Moj problem nastaje onda kada bi se ja zbog razih okolnosti(obitelj,prijatelji,poznanici) morala tamo pojaviti.I kaj sad?Kako nekome objasniti da imam alergiju na svadbe?Ali doslovno!Ja čak ne znam ni reagirati na vijest o vjenčanju kao i svi ostali.Evo na primjer:
Moja dobra poznanica objavila je svoju svadbu.Na sam spomen riječi SVADBA svi su pali u trans,naravno svi osim mene.Zapravo,pala sam i ja,ali u neki drugi.Mislim,ja stvarno poštujem tuđe odluke i sve je to u redu,ali zašto se baš ja moram tamo pojaviti?
Pokušavam smisliti barem jednu stvar za koju bi mogla reći da mi se sviđa.Idemo po redu:
- Pozivnice-najčešće ih odmah katapultiram u koš za smeće,obično su toliko bljedunjave i neoriginalne
- Kolona i trubljenje u vožnji-primitivizam
- Limuzine-preseravanje
- Rezanje torte sa pratećim igrokazom-dosadno do bola
- Bacanje buketa-iz američkih filmova
- Djeveruše u zavjesa-haljinama-američki filmovi
- Skidanje povezice-neukus
- Darivanje-ko budale stojimo u redu
Sve u svemu puno pijanstva,neukusa i kiča od kojih imam sve psihosomatske smetnje da ih sad tu ne nabrajam.Zašto je to tako ne znam(tragedija na svadbi u prošlom životu,trauma iz djetinjstva koja je rezultirala fobijom od vjenčanja ili tko zna kaj drugo).
I tako,u jednu stvar sam sto posto sigurna,ja nikad neću imati svadbu!
E, da, i ta podvezica, to mi je nešto odvratno! Ali mi smo budale koje od glupih Amera moramo pokupit najbezveznije stvari, kao da oni nešto znaju... ajme ... ali šta se pozivnica tiče - kolegica s posla ih je za svoje vjenčanje sama izradila, tako da te definitivno nisu bile bljedunjave i tipične. U svakom slučaju, treba biti svoj i ne padat na glupe klišeje... ali, tko voli - nek izvoli:)
Ali kad si počela nabrajati što ti se ne sviđa, shvatila sam da volim vjenčanja, a ne svadbe.
Volim činjenicu da dvoje ljudi (ne mogu reći mladih jer mi se nedavno udala teta u 68. godini) odluči provesti ostatak života zajedno, da si odluče javno obećati da će nastojati jedno drugom život učiniti ljepšim i bogatijim. Volim to. Volim prisjećanje na sve one osjećaje koji su mene prožimali kada sam donosila takvu odluku. Zapravo, volim i prisjećanje na poteškoće koje su me zbog te odluke snašle jer smo ih savladali...
A što se svadbe tiče, mislim da je lijepo u tom trenutku imati kraj sebe ljude s kojima se takva radost može podijeliti. Baš ne vjerujem da se može naći 200 takvih ljudi. Na našoj svadbenoj večeri nas je bilo 35. Za podvezicu nikad čula do tada. ;) Buket mi se odbio od stropa kad sam ga bacala, to i nije neka fora. Ali opet, činjenica da ga je meni moja kuma podvalila tjedan dana prije nego sam prohodala s mužem...
Hm, oprosti, bacila se na prisjećanja, ali htjedoh samo reći da vjenčanje može biti onakvo kakvim ga poželiš. Ne treba uzimati tuđe kalupe. :)
inače, što da krijem, volim svadbovat! :D kao što volim slaviti Novu godinu, rođendane, sveto nigdarjevo... bitno da se veseli!